Europska investicijska banka namjerava pojačati potporu gospodarski slabijim regijama EU-a, uz stavljanje težišta na prelazak na niskougljično gospodarstvo. Borba protiv klimatskih promjena mora se odvijati ruku pod ruku s kohezijom.

Mnoge od siromašnijih regija Europe ubrajaju se u područja najizloženija učincima klimatskih promjena. Međutim, suočene su i s mogućim negativnim posljedicama prelaska na zeleno i digitalno gospodarstvo s nultom stopom emisija, kakvo nam je potrebno za borbu protiv globalnog zagrijavanja. U već ionako toplim zemljama na jugu Europe, poput Grčke, Španjolske i Italije, visoke temperature utjecat će na poljoprivredu i povećati učestalost i snagu prirodnih katastrofa kao što su šumski požari koji su ih ljetos poharali. Odmak od ugljena, koji je ključan za smanjenje emisija CO₂ kao uzročnika klimatskih promjena, osobito će teško pogoditi mnoge regije na istoku Europe gdje zajednice i industrije ovise o ugljenu, kao što je to slučaj u Poljskoj i mojoj domovini Bugarskoj.

Suočeni s ovim dvojakim izazovom, ulaganja u tim zemljama moramo usmjeriti prema gradnji nove vrste gospodarstva koje će biti održivo. Radi promicanja rasta olakšavanjem trgovine, u siromašnijim zemljama Europske unije velik dio ulaganja dosad se odnosio na izdvajanja za infrastrukturu poput željeznica i autocesta. No način na koji ulažemo mora se promijeniti želimo li se pošteno suočiti s egzistencijalnom prijetnjom koja proizlazi iz klimatskih promjena i prelaska na suvremeno, digitalno i niskougljično gospodarstvo. Svoje klimatske ciljeve nećemo ostvariti ne budemo li svima pomagali da se nose s troškovima zelene tranzicije, tako da se moramo pozabaviti problemom razmjerno oskudnih ulaganja u klimu i održivost u našim gospodarski slabijim regijama.

Upravo zato Europska investicijska banka preispituje svoj pristup i radi na realizaciji novog orijentacijskog dokumenta o svojim ulaganjima u kohezijske regije Europske unije. Cilj nam je da iznos kredita koje odobravamo tim regijama povećamo na 45 % svojih ukupnih kredita. Istodobno širimo i svoju potporu kako bismo zahvatili sve regije čija gospodarska razvijenost zaostaje za prosjekom EU-a.

Korištenje javnih sredstava za čvršće povezivanje EU-a jedna je od zadaća zbog kojih je EIB i osnovan. U prethodnom sedmogodišnjem proračunskom razdoblju EU-a (2014.–2020.), na projekte u kohezijskim regijama otpadalo je čak 30 % EIB-ovih kredita (124 milijarde EUR), a ta su se ulaganja itekako isplatila. Naši interni modeli pokazuju da će, zahvaljujući kreditima koje smo u tom razdoblju odobrili u kohezijskim regijama, gospodarstvo svake godine rasti za barem pola, a zaposlenost za najmanje dvije desetine postotnog boda, i to tijekom idućih trideset godina!

O tome koliko je moćan učinak koji kohezijske politike mogu imati na regionalne zajednice osvjedočila sam se iz prve ruke zahvaljujući svojem prijašnjem iskustvu na dužnosti ministrice regionalnog razvoja i voditeljice upravljačkog tijela za regionalni razvoj u Bugarskoj. Financijski instrumenti, poput onih koji se provode uz potporu EIB-a, pospješuju i ubrzavaju ulaganja. Tu kao primjer mogu spomenuti inicijativu JESSICA (Zajedničku europsku potporu održivom ulaganju u gradskim područjima) kao jedan od prvih instrumenata te vrste koji je razvila Europska komisija, a države članice provode ga uz potporu EIB-a. Isto tako, Grupa EIB-a svoje financijske i savjetodavne kapacitete danas nudi kako bi države članice poduprla u učinkovitoj i održivoj provedbi Mehanizma za oporavak i otpornost te Mehanizma za pravednu tranziciju.  

Slabije razvijene regije uglavnom se nalaze na prostoru srednje i istočne Europe te u Portugalu, Grčkoj i južnim dijelovima Italije i Španjolske, a riječ je ili o regijama s niskim dohotkom, regijama koje zaostaju ili regijama s dugom poviješću niske stope rasta. Ovdje treba pridodati i nekoć bogate industrijske regije koje se danas teškom mukom nose s globalizacijom i tehnološkim promjenama te prelaskom na održivo gospodarstvo.

Zahvaljujući našem novom pristupu, slabije razvijenim regijama čiji je BDP po stanovniku manji od 75 % prosjeka EU-a posvetit će se veća pozornost, a do 2025. dobit će i do 23 % naših ukupnih kredita na prostoru EU-a. Europska je komisija kao novu ranjivu skupinu prepoznala i regije sa srednjom razinom dohotka (75–100 % prosjeka EU-a), poznate kao „tranzicijske regije”. Tranzicijske regije, koje nalazimo u zemljama među kojima su Francuska, Španjolska, Finska i Nizozemska, trebaju ciljanu potporu kako bi se nosile s izazovima poput ovisnosti o niskotehnološkoj proizvodnji, rasta jediničnih troškova rada, razmjerno slabe obrazovanosti i pada zaposlenosti u industriji.

Kao klimatska banka EU-a, uvjereni smo da naše nove zadaće u području kohezije nisu ni u kakvom proturječju s našim ambicioznim klimatskim ciljevima: riječ je isključivo o sinergijama i preklapanjima. Oba stremljenja idu ruku pod ruku jer u ostvarenju klimatskih težnji nećemo uspjeti ne budemo li svakoga uvjerili da nitko neće biti izostavljen. Ne smijemo smetnuti s uma ni to da su troškovi povezani sa zelenom tranzicijom tek djelić katastrofalnih troškova koje bismo pretrpjeli kad se ne bismo suočili s prijetnjom klimatskih promjena. Stoga smo sigurni da možemo pristupiti pojačanom kreditiranju kohezijskih regija i povećanju udjela kredita za djelovanje u području klime na 50 % do 2025., što je cilj na čijem ostvarivanju radimo od studenog 2019.

U tome možemo uspjeti pažljivim biranjem projekata koje ćemo podupirati, pri čemu će nam težište biti na prioritetnim područjima klimatskog djelovanja kao što su čista, sigurna i povezana mobilnost, energetska učinkovitost, obnovljivi izvori energije, vodoopskrba i odvodnja te industrija, kružno gospodarstvo, hrana i poljoprivreda. Svojim savjetodavnim uslugama možemo doprinijeti podizanju svijesti, pripremi strategija i projekata te razvoju upravnih kapaciteta, uz pružanje pomoći u prevladavanju nedostatka sredstava koji predstavlja glavnu prepreku takvim ulaganjima.

Drastične promjene koje iziskuje dekarbonizacija katkad zasjenjuju poremećaje koje u zaposlenosti i određenim industrijama mogu izazvati digitalna tranzicija i automatizacija. Međutim, u kohezijskim regijama prisutne su i znatne strukturne praznine u djelatnostima i vještinama u području digitalizacije i inovacija. Naša anketa o ulaganjima iz 2020. pokazuje da se 63 % tvrtki iz slabije razvijenih regija Europe ne bavi nikakvim inovacijskim djelatnostima. Čak i među među velikim tvrtkama udio onih koje se bave inovacijama tamo je znatno manji nego u ostatku Europe (39 % u odnosu na 52 %). Kako bi se u tim regijama potaknule inovacije, podignule razine dohotka i olakšala prilagodba digitalnoj tranziciji, potrebne su nove politike.

U okviru našeg novog pristupa koheziji, taj problem namjeravamo riješiti tako što ćemo srednje kapitaliziranim poduzećima u slabije razvijenim regijama pomoći u usvajanju dokazanih tehnologija te provođenju istraživanja i razvoja. Srednje kapitalizirana poduzeća posebno su važna jer istraživanja pokazuju da u svojim zajednicama proizvode snažne pozitivne učinke. Srednje kapitaliziranim poduzećima pomoći ćemo i u lakšem pristupu sredstvima tako što ćemo ih kreditirati izravno, a ponudit ćemo im i svoje programe posrednog financiranja.

Na kraju krajeva, cilj nam nije samo da pomognemo kohezijskim regijama, već da građene Europe približimo jedne drugima i učvrstimo jedinstvo Europske unije.